Mihael – novi ‘gej roman’

Svaka priča o “iščekivanju poljupca” oslanja se na vješto konstruiranu ideološku kičmu. Ljubavni roman ponajmanje je roman o ljubavi. Ljubav samo služi kao pitki i lako varljivi fluid koji sa sobom nosi gorku pilulu heteronormativnosti. Radnja romana prvijenca, autorice Selme Kešetović, već na prvim stranicama nagovještava priču Drugih, uznemirujućih, neuklopljenih bića sa margina.

Otvarajući prostor za nevidljive Onostrane, ispisujući riječi prešućene u represivnoj bosanskohercegovačkoj stvarnosti, Selma Kešetović čini otklon od “patetičnih likova iz licemjernih romana”. Pri tom vješto podastire ljubavnu priču, ne kako bi učvrstila spolne i rodne stereotipe već kako bi ih raskrinkala. Vrijednost “Mihaela” krije se upravo u raskidu društveno ugovorene spone između spola, roda i seksualne orijentacije i pravljenju nereda među ustaljenim kategorijama identiteta.

Likovi, djelomično iščašeni, a većim dijelom utopljeni u tuzlansku svakodnevicu, kreću se na kontinuumu od potpune samospoznaje do tragične negacije vlastitog sebstva. Svjedočeći bolnom pronalaženju Mihaela, “naivnog djeteta” koje bježi od “sopstvenog odraza u ogledalu”, spoznajemo svu težinu izlaska iz sigurne zavjetrine tradicije i pokornosti nametnutim identitetima i ulogama.

Mihael se kroz život provlači iritantno ucviljen i plah, neprimjereno “ženskast”, izložen šamaranju koje bi od njega trebalo učiniti muškarca. Podbacivši u učenju rodnih uloga, Mihael počinje biti kontinuirano silovan zakonom jačega. U tragikomičnom odnosu sa ocem, otkriva se sva površnost roditeljstva. Jedina roditeljska briga biva kako nahraniti potomstvo i osigurati mu daljnje razmnožavanje. Mihaelova internalizirana i očeva neskrivena, eksplozivna homofobija proizvode kod Mihaela vječni osjećaj krivice, grešnosti i nedoraslosti.

Autorica ne propušta naglasiti, u bosanskohercegovačkom društvu jasno razgraničenu, žensku brižnost, strpljivost, pomirljivost, slabost, koja se ogleda u liku Mihaelove majke, te s druge strane mušku naprasnost, sirovost, odlučnost, autoritarnost, koju utjelovljuje Mihaelov otac.

Nadobudno samosvjesni Bojan, vječito sporedni Melerik, iskarikirani emo Zvonimir, pretjerano strejt Boris, feministice i braniteljice pedera, dežurni školski nasilnici… čine lepezu šarolikih likova u odnosu na koje Mihael gradi svoj identitet. U proces Mihaelovog traganja upliće se i kritika pretpostavljene kategorije “pedera”, ali i pederske anonimnosti, isprazne lajavosti, apatičnosti i nevidljivosti. Naročito je zanimljiva analiza hinjene pomodarske tuge emo subkulture.

Selma Kešetović ne propušta kritizirati ni bosanskohercegovački obrazovni sistem, ističući njegovu zastarjelost i rigidnost, neskrivenu homofobičnost, patrijarhalnost i šovinizam. Sve navedeno čini roman “Mihael” štivom vrijednim čitanja.

Autor/ka: Ivana Dračo, www.gay.hr